Knjiga Grehom Rodjenja, srpski, cena je proizvoljna (Donacija)
Knjiga Grehom rodjenja
413 stranica, tvrdi povez,
do sada odstampana dva izdanja,
knjiga Kapetana pisana najvise po hrvatskim zatvorima o ratovima u bivsoj Jugoslaviji, hrvatskim zlocinima, pedofiliji, navijacima, hrvatskim herojima i jos o mnogo cemu.
traveldrive3 (verified owner) –
DRAGOSLAV BOKAN
”Kapetan Dragan je ono što bismo nazvali “realnim mitom”, proizašlim iz srpskih ratova tokom devedesetih. Reč “mit” ovde upotrebljavam u najlepšem, iskonskom tumačenju: kao nešto što pripada, podjednako, zvaničnoj istoriji, ali i narodnom predanju. I to kao nešto toliko snažno da prosto nadrasta konkretnu realnost u kojoj je pomenuti mit rođen i ovako jednodušno prihvaćen. Realnost tog mita je u njegovoj neporecivoj prihvaćenosti, i sa naše, jugoslovenske i srpske, ali i sa one protivničke, hrvatske i zapadne strane. U Srbiji se sa ovakvim “realnim mitovima” srećemo najčešće kada govorimo o slavnoj prošlosti našeg naroda, iz vremena našeg nacionalnog jedinstva i velikih podviga, od Karađorđevog ustanka pa do besmrtnih junaka iz Prvog svetskog rata. Nakon toga ovakvi primeri opstaju samo kao nostalgični “izuzetak iz pravila”, podsećajući nas na to kakvi smo bili davno nekad, pre našeg potonuća u večni građanski rat koji nikako da prestane… Jedan od tih i takvih “izuzetaka iz pravila” je i Kapetan Dragan, sa ohrabrujućim dodatkom – da je, Bogu hvala, on i te kako živ, i tu među nama. Da još uvek ne pripada “svetlim grobovima” (kao ogromna većina njemu sličnih mitskih junaka). Preživeti rat u kome ste postali uzor generacijama koje dolaze je dodatna sreća, ali i izuzetno važna veština, o kojoj Kapetan Dragan ima mnogo toga da nam kaže i pouči nas (da “veliko izginuće” ne bude najvažniji dokaz hrabrosti naših vojski i ratnika). On, naime, ne gleda na “junačku smrt” kao poželjnu kategoriju, kojom se popločava put ka večnoj slavi.
Nije sličan ogromnoj većini oficira i vojskovođa koji smrt svojih vojnika uračunavaju kao “nužno zlo” i nešto što samo dodatno potvrđuje težinu i značaj dobijene bitke. I to je važan deo vrednosti onog višestruko zasluženog “realnog mita”, što plete vence iznad glave Kapetana Dragana (poput zasluženog oreola njegovog junaštva, oivičenog čojstvom. To koliko on brine o životima, ne samo svojih, već i svih srpskih vojnika, i koliko se ljuti na često nepotrebne pogibije mladih ljudi u uniformi, to je, možda, i najvrednija karakteristika njegovog potpuno specifičnog pristupa ratovanju. Uostalom, tako je to nekada bilo i u svim slučajevima legendarnih komitskih i gerilskih borbi naših vojvoda u Južnoj i Staroj Srbiji s početka dvadesetog veka. Niko kao vojvoda Vuk i njemu slični komandanti iz ovog vremena nije bio ovako uporan u borbi za spašavanje ne samo časti, već – i života svojih boraca. Niko, sve sve do pojave Kapetana Dragana i njegovih “knindži”, a mnogo decenija posle davnih bitaka naših četa sa turskom vojskom (i konkurentskim bugarskim komitama) iz ove epohe uzbudljivih, a nesnimljenih “srpskih vestern filmova”… Koliko god pokušavao, ja ne mogu da dovoljno ishvalim tu, kod nas tako retku osobinu “čuvanja svakog svog vojnika”, koja od samog početka karakteriše Kapetana Dragana. Jer za njega pogibija “samo jednog” njegovog vojnika nije “nešto neizbežno, što prati svaki rat”, već je to istinska tragedija (ne samo za porodicu poginulog). Nešto sasvim slično neuspehu i porazu. U toj disciplini je Kapetan Dragan neprevaziđen i neverovatno redak slučaj. Možda i zato jer je u naše ratove ušao kao istrenirani vojnik australijske armije, vaspitane na strašnom primeru nepotrebnog izginuća stotina hiljada njihovih vojnika na Galipolju (krajem 1915. godine). Ali i zato što nije krenuo u ovaj rat sa mržnjom protiv bilo koga, čak i bez (pre) jakog nacionalnog osećanja koje bi ga zaslepilo i učinilo manje osetljivim na konkretna stradanja (i srpska i tuđa) u žestokim borbama.
Vizija rata Kapetan Dragana nije apokaliptična, niti osvetoljubiva, već uvek sobom nosi i veliku, realnu i ljudsku brigu za sve učesnike u toj oružanoj strahoti koja kao da usisava svaku humanost i privikava se, olako i kobno, na apsolutno neljudske okolnosti.
On nije sentimentalni pacifista, ni kukavički “antiratni aktivista”, ali ni ratni profiter, fanatični neprijatelj bilo kog naroda, niti “gospodar rata” što vedri i oblači po svom nahođenju. I tu je on jedinstven, više nego redak slučaj u srpskoj ratnoj hronici! Sve što je saznavao bilo je uvek lično, kroz njegovo svakodnevno iskustvo. I te iskustvene spoznaje su ga formirale – na objektivan način, bez ikakvih prethodnih predrasuda. I zato, kada on počne “da viče” i krene da piše “loše stvari” o hrvatskom pristupu Srbima, ali i čitavom ratu – to je isključivo posledica onoga što je lično doživeo i proživeo u susretu sa njima. Nikakve tu nema propagande, pa čak ni posledica strašnih porodičnih iskustava koja i te kako utiču na nas koji smo iz tih krajeva poreklom. Samo realni, trezveni pogled u ono što se realno događalo, svud oko njega, prvih godina našeg “građanskog rata”. I zato njegova svedočenja o hrvatskim političarima, njihovim istražiteljima, sudijama, novinarima, pa i velikom delu tamošnjeg javnog mnenja zadojenog sadističkim ustaštvom, imaju važnost svedoka vremena i nepristrasnog posmatrača. Isto kao i njegove pohvale nekim konkretnim Hrvatima i Hrvaticama iz teških zatvorskih vremena. Ta dragocena čistota dečije neiskusnog pogleda u realnost – onakvu kakva je zaista – predstavlja i najveću dragocenost ove neobične, razbarušene ispovedne knjige. Koja je mogla i da se zove: “Bez predrasuda”. Ova njegova ekstremna iskrenost u službi istine, istine i samo istine je nešto do sada neviđeno, bar kada je reč o ratnim hronikama objavljenim u svim delovima bivše “velike Jugoslavije”. Zato ne treba biti previše strog prema provalama (za mnoge previše snažnih) Draganovih pohvala ili pokuda, koje u talasima naleću na vas dok čitate ovu jedinstvenu knjigu. To su posledice njegovih utopijskih pokušaja da se ispravi rđava realnost, ona u kojoj svet leži. Da se “popu kaže pop, a bobu bob” i kada to što je izrečeno i napisano izaziva istinsku zbunjenost i, često, pravi šok kod nepripremljenih čitalaca. Zato nemojte na prejak i neuviđavan način suditi ovom pravom pravcatom srpskom ratnom junaku, odličnom oficiru i dobrom čoveku. Ima i on, ovakav, pravo na svoje mane i pre-naglašavanja. Zaslužio je, u pravom smislu reči, to pravo na naš blagonaklon i bratski pogled i osvrt. Posebno kada je reč o “političkim stavovima” i prkosnoj pohvali određenih ličnosti sa naše političke, vojničke i društvene scene. Strast i inat su toliko srpske osobine da ih je nemoguće izuzeti iz osećanja naših najboljih ljudi. Jer je organski deo njih, neizbežni dovršetak svih njihovih opšte prihvaćenih vrlina. Čudni je ovo, sasvim nesvakidašnji dnevnik svega o čemu je Kep razmišljao tokom mučnih godina provedenih u njegovoj ćeliji, okružen mržnjom Hrvata, a ostavljen od ogromne većine istih onih Srba što su mu se javno divili (pre nego što je naš rat postao i naš poraz, bar kada je reč o sudbini Srpske Krajine.) I mi, sve vreme, trebamo da budemo svesni da ovu knjigu nije napisao običan čovek, “naš savremenik”, jedan od milion. A nije je pisao književnik, ni politikolog, istoričar, novinar (ratni reporter). Najmanje, od svega, političar. Pisao ju je jedan od najboljih, najhrabrijih i najčestitijih među nama. Pa u skladu sa tim nam se valja i poneti prema svemu onom sa čim se, kao čitaoci, možda i ne slažemo.Jer je ovo pred nama prilika da se iskrenim poštovanjen odužimo za sve što je za nas, za srpski narod i srpstvo, svojim delom i stradalnim životom učinio Kapetan Dragan. Onaj ko ima “s‘ čim će izać‘ pred Miloša i pred druge srpske vitezove”.
P. S. Nažalost, nemamo čak ni svoj naziv za ono što, sa druge strane fronta, Hrvati nazivaju: “Domovinskim ratom.“ Pa je onda ostalo samo da sa tugom osluškujemo nečujni smisao iza tih, ovde tako bezlično nazvanih: “ratova devedesetih”. I da makar pokušamo da i u ovom ratu pronađemo onu zlatnu nit koju prepoznajemo u mnogim vekovima srpskog čojstva i junaštva. Čiji je, sigurno, blistavi primer i pisac potresne i važne knjige, kakva je ova. Prelepo naslovljena: “Grehom rođenja”. Moj duboki naklon njemu i svim njegovim i našim saborcima! “
traveldrive3 (verified owner) –
Prof dr Mitar Kovač (general – potpukovnik)
Kada mi je Kapetan Dragan, autor ove knjige ponudio da pročitam, i napišem recenziju rukopisa ”Grehom rođenja”, bio sam počastvovan da to učinim iz više razloga. Istovremeno osećao sam potrebu da na bilo koji način
doprinesem objavljivanju ove
knjige, koja je svojevrsna slika jednog teškog vremena po srpski narod i po autora.
Kapetan Dragan je na primeran način obradio mnoga značajna društvena pitanja, počev od građanskog rata u Hrvatskoj, nastanka RS Krajine, pronacističkoj orijentaciji i delovanju vlasti Hrvatske na masovnom
progonu srpskog stanovništva, pa, sa lažne države Kosovo, evropskih integracija i odnosa Srbije prema svim tim strateškim pitanjima i dilemama.
U centru pažnje Dragana Vasiljkovića u svim tim pitanjima istorijskog, nacionalnog, sociološkog i pravnog karaktera jeste i vojnik RS Krajine, koji je zaboravljen od svih, svog naroda i majke Srbije, prepušten na milost i nemilost nepravdi hrvatskih vlasti.
Njihove patnje su biblijskih razmera, pa je i ova knjiga u funkciji animiranja javnosti, uglednih ličnosti i predstavnika vlasti da svako, u domenu svoje moći, mesta i uloge, doprinese da patnja i stradanja srpskih heroja budu manji.
Borci u RS Krajni su bili legalni zaštitnici srpskog naroda od ustaškog progona. Zato je moralno pravo i obaveza srpskog naroda i Srbije da im sačuva dostojanstvo i zaštiti ih od samovolje delovanja vlasti Hrvatske.
Podizanje optužnica protiv hrvatskih pilota koji su gađali i uništavali civilne kolone na « Petrovičkoj cesti « i na putevima R. Srpske treba da bude početak ostvarivanja provere i na taj način daje se hrvatskoj na znanje da su u hrvatskoj vojsci ostali, mnogi oficiri i vojnici koji su počinili mnoge zločine u Krajini i tokom progona civilnog stanovništva.
Borba za prava zatočenih Srba u hrvatskim kazamatima, nije samo obaveza Kapetana Dragana.
Njegovoj ideji i merama koje preduzima treba da pomognemo svi koji razumemo patnju i stradanje srpskog vojnika. Autor knjige je svojim stradanjem, ponudio životnu misiju nepokolebljivog borca za nacionalne interese, baš tada kada je bilo najteže.
Takav splet okolnosti u kojima se našao Kapetan Dragan jeste izazov sudbine. Postigao je vojnički ugled poštovanog komandanta. Tako je i narod prihvatio Kapetana Dragana, kao vođu i neustrašivog borca. U isto vreme bio je i stvarnost i legenda.
Bio je ponovo suočen sa još jednom nepravdom i pokušajem poniženja. Prisebnost, volja za životom, osećaj pravde i pravičnosti, jesu osnova moralne snage i nastojanja da se bori i podstiče javnost u borbi za one koji su ”Grehom rođenja” postali zatočenici hrvatskih kazamata. U ime pravde i SLOBODE, podržimo borbu Kapetana Dragana da se oslobode utamničeni, zaboravljeni, srpski heroji u Hrvatskoj i širom sveta!
traveldrive3 (verified owner) –
Prof. dr. Vojislav Ilić
Odlično pišete!!! Vrlo zanimljive teme i za mene vrlo, poučne. Vi ste jedinstvena osoba i jedinstveni savremeni Srbin koji će zauvek ostati kao obeležje našeg doba i naroda u istoriji. Knjigu sam već par puta pročitao: Pisana je baš kako Vuk reče:
“Piši kako govoriš.” Hvala Vam na časti da ste ju meni pristupili da je pročitam!!! Živeli!!!
traveldrive3 (verified owner) –
Dejana Kljajić,
novinarka
Kapetan Dragan jedan je od najvećih srpskih živih heroja. Čitajući njegovu knjigu, shvatićete koliko zlo može jedan čovek da preživi a da nastavi da se bori za pravdu i istinu. Na ovim stranicama prepoznaćete istinski patriotizam, ljubav prema svom narodu i borbu protiv najvećih
antisrpskih neprijatelja. Na mlađima svet ostaje, a ovo štivo će svakoj narednoj generaciji otvoriti oči.
traveldrive3 (verified owner) –
Prof. Miroljub Petrović
„Mnogo vrednih istorijskih informacija na jednom mestu, koje će ovom knjigom biti sačuvane zauvek“.
traveldrive3 (verified owner) –
Silvana Stanković, novinar
Dragan Vasiljković Verovatno rođen da postane legenda, Kapetan Dragan to i jeste! U vreme sasvim drugačijih vrednosti, motivi života Dragana Vasiljkovića krenuli su u drugom pravcu – u pravcu običnog čoveka, a s druge strane, u pravcu
jedne nacije, jedne ideologije, koja ima
moć da za sobom povede masu. I to iz jednog razloga – njemu se veruje!
Odrastao kao i svi mališani u isto vreme, a opet drugačije, jer mu je nedostajao otac, uspeo je da sebe izgradi kao vrhunskog roditelja, sjajnog starešinu i odanog saborca čete, koju je pedalj po pedalj, stvarao i – obučavao!
Baš zbog toga što je empatija bila vodilja ovom vojniku, a uz potpuno odsustvo mržnje, čak ni neprijatelji na ratnom tlu ne bi mogli, da kažu nešto protiv Vasiljkovića.
S druge strane, on, može se reći, možda baš što je upoznao neprijatelje u Hrvatskoj bolje nego iko drugi, glasno i iskreno ume, sme i želi da iznese – istinu o njima! Pomalo ekstrem, ali samo iz razloga da istina bude glasnija od laži, Vasiljković je, čestit i odlučan, pravi srpski junak, a koji želi i one, od kojih su neki digli ruke da predstasvi – herojima! U toj nameri, verovatno se prisećajući svih predugih sekundi iz zatvorskih ćelija, nesreće koja ga je pratila, još je spremniji da se žestoko bori za one koji nedužni borave u zatvorima. A, samo zbog toga, jer su – voleli svoj narod! Možda i previše, baš kao i Vasiljković, koji koristi svaki trenutak da svoju bezuslovnu ljubav
prema narodu, veri i budućnosti u koju veruje, ume da stavi i ispred emocija prema sopstvenoj porodici, ali i životinjama, bez kojih je njegov život nezamisliv!